Voynichev manuskript
Kad je američki kolekcionar i prodavač starina Wilfrid M. Voynich, po kojemu je taj manuskript i dobio ime, 1912. godine u vili Mandragone blizu Rima pronašao nepoznati rukopis, nije bio svjestan na kakvu je tajnu naišao. Kako se obvezao na diskreciju, antikvar nije mogao reći ni kako je došao u posjed rukopisa, pa je njegovo podrijetlo postalo još tajanstvenije, osobito nakon što se utvrdilo da je napisan na jeziku i pismu koje nitko ne razumije.
Nakon što je Wilfrid Voynich 1912. godine kupio tajanstveni rukopis, razdijelio je kopije posvuda u nadi da će netko uspjeti dešifrirati tekstove, ali do danas “Voynichev rukopis”, koji je pohranjen u knjižnici Sveučilišta Yale u Americi, usprkos brojnim pokušajima, još nitko nije odgonetnuo.
Knjiga je napisana na pergamentu, debela je samo četiri centimetra, dimenzija 15 puta 22,5 centimetra, korice su prazne i na njima nema naslova, imena autora, ni nikakvoga drugog podatka. Tajanstveni rukopis se sastoji od 235 stranica ispisanih urednim, ali neprepoznatljivim slovima, na sasvim nepoznatom jeziku ili 
jezicima, a većina stranica ilustruirana je koloriranim crtežima čudnih biljaka, astrološkim simbolima i zodijačkim karatama te malim golim ženama.
Slova gustog rukopisa uklapaju se u neobične crteže pa postoje pretpostavke da se radi o nekoj vrsti tajnog alkemijskog spisa. Ipak, dok se ne pronađe ključ za dešifriranje teksta, samo ilustracije mogu naputiti na tematiku te čudne knjige koja podsjeća na znanstveni rukopis o biljkama, biljnim pripravcima i farmakologiji, astronomiji, biologiji ili kozmologiji.
Mnoga imena su spominjana kao potencijalni autori rukopisa. Ipak do danas ni taj dio misterije nije otkriven. Postoje samo teorije o autoru koje još uvijek nemaju kvalitetnih dokaza kako bi se potvrdile ili barem istaknule.
Franjevac Roger Bacon je dvadesetak godina bio zatočen u samostanu, a imao je dobra razloga šifrirati rezultate svojih znanstvenih istraživanja jer je u svojim spisima predvidio pojavu automobila, lokomotive, parobroda i aviona. Međutim, znanstvenici koji su poslije analizirali pergament i pigment kojim je ilustriran, zaključili su da rukopis potječe iz 15. ili 16. stoljeća. Možda se, kako neki pretpostavljaju, može povezati i uz genijalnog Leonarda da Vincija.
Iako je bilo mnogo pokušaja dešifriranja s različitih aspekata, ni do danas nije poznato je li “Voynichev rukopis” šifriran ili možda ispisani tekst nema uopće nikakva smisla. Još nema odgovora ni na pitanje jesu li prekrasni crteži biljaka, astroloških znakova te popratni tekstovi međusobno povezani.
Širom svijeta je uz pomoć Interneta pokrenuta velika akcija stvaranja transkripcija “Voynicheva rukopisa” i njihova prebacivanja na kompjutore. Mnogi i nadalje tvrde da je tekst napisan u šiframa jer se sastoji od prilično čudnih znakova, od kojih neki neodoljivo podsjećaju na latinska slova i rimske brojke, no unutrašnja struktura riječi nije slična ni jednom obrascu nama poznatih jezika.
Međutim, podjednako su uporne i pretpostavke da je tajni rukopis zapravo prijevara. Čak se posumnjalo da je tekst krivotvorio sam Voynich, što je uskoro otpalo kao mogućnost jer su stručnjaci koji su datirali rukopis dokazali da je on postojao i prije. Mogao je, dakako, biti krivotvoren i u 16. stoljeću, kada je prema legendi na dvor Rudolfa II. stigla nepoznata osoba i prodala mu ovaj rukopis za tri stotine dukata, što je u to vrijeme bila golema svota. Taj prvi povijesni trag vodi do ekscentričnog cara Svetoga Rimskog Carstva, koji je ujedno bio i kralj Hrvatske i Češke na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće. Rudolf se više bavio alkemijom i astrologijom nego državnim poslovima i na svom je dvoru u Pragu bio okružen astrolozima i mnogim znanstvenicima. Podjednako su ga fascinirale igre, šifre i glazba pa se takvom zanesenjaku mogao lako prodati tako izazovan mamac.
Iako mnogi stručnjaci tvrde da je malo vjerojatno da bi netko u 16. stoljeću mogao tako savršeno poznavati unutrašnje strukture jezika, Gordon Rugg sa Sveučilišta Keele u Velikoj Britaniji ovih dana obnavlja teoriju da je tajanstvena knjiga, koju nitko nije uspio dešifrirati, zapravo krivotvorina.
Odbacujući model kompjutorskog programiranja, taj znanstvenik iz Engleske ponovno oživljava tezu o ulozi nepoznate osobe koja se pojavila na dvoru cara Rudolfa II., jednog od najekscentričnijih europskih monarha svih vremena, i prodala mu ovaj rukopis.
Iako teoriju o krivotvorenju navodno pobijaju statistički podaci o količini riječi karakterističnih za prirodne jezike, Gordon Rugg je najavio da će i dokazati kako je tekst 
“Voynicheva rukopisa” besmislen i načinjen samo da bi se izmamio silni novac od zanesenog cara Rudolfa II. Gordon. Rugg vjeruje da će to ostvariti uz pomoć table od četrdeset redova i trideset i devet stupaca.
Nakon što je dijagonalno izrezao tri kvadrata i ploče počeo pomicati, čitajući pritom riječi koje su mu se pojavljivale u tajanstvenom rukopisu, utvrdio je da može dešifrirati i ostale lingvističke obrasce.
Ako se istraživanja s tablama i pločama pokažu točnima, to će značiti da je tekst vjerojatno djelo nekoga od povijesnih prevaranata, tvrdi Rugg te pokušava učvrstiti otprije poznatu teoriju o elizabetinskom plaćeniku Edwardu Kelleyju, avanturistu, mistiku i alkemičaru, koji je bio dovoljno spretan za podvalu.
Ukoliko želite možete se i sami okušati u otkrivanju misterije, kompletno skenirane stranice Voynichevog rukopisa u visokoj rezoluciji naći ćete ovdje - Yale University: Voynich manuscript
Izvor: G Benić,S.Dalmacija, wikipedia.org